Papa Franjo zahvalio je vlastoručnim pismom poznatom novinaru A. Socciju na njegovoj knjizi Zadnje proročanstvo u kojoj iznosi svoje zamjerke na način na koji Papa obnaša svoju službu. To nije prvi put da se Sveti Otac obraća jednom svom kritičaru; godine 2013. telefinirao je pokojnom M. Palmaru.
Iz pera A. Soccija u Liberu, 19. veljače 2016.:
"Prošloga sam petka u žurbi navratio u kuću mojih roditelja koja je puna uspomena na moga oca; poput njegove najljepše slike: beživotni rudar kojeg na nosilima nose njegovi kolege (i moj je otac na poslu u rudniku jedanput riskirao život i ostao invalid).
Naučio me da je život borba za istinu i da su istina i sloboda važnije od kruha. Njemu, koji se kao katolički rudar 18. travnja 1948. borio za slobodu naše zemlje, zahvaljujem na najvažnijoj pouci: živjeti bez laži.
Na njega sam odmah pomislio u petak kad sam primio pismo preko žurne dostave. Moja zapanjena majka predala mi je bijelu kuvertu sa žigom Vatikanskoga Grada dok je šaptala: 'Je li ti to Papa pisao?'
I doista, rukopis je nezamjenjiv. Napisao je perom s crnom tintom moju adresu, na poleđini pošiljatelj ('F'- za Franjo) i ispod: 'Gostinjac svete Marte- 00120 Vatikanski Grad'.
Pomislio sam na oca jer je on za mene simbol onoga kršćanskog naroda kojem toliko dugujemo, a koji pseudointelektualni establišment, koji slavi papa Franju (mislim na 'La Repubblicu'), prezire. Onoga kršćanskoga naroda koji protekle tri godine osjeća da su ga pastiri napustili.
Papa Franjo, doduše, među antiklerikalcima ima velikoga medijskoga uspjeha, ali Crkvu je gurnuo u veliku pomutnju. Dovoljno je pomisliti na izjave u zrakoplovu na povratku iz Meksika kad se uvelike 'umiješao' u useljeničku politiku, ali je rekao i da se neće miješati u talijansku raspru oko homobraka (iako je rimski biskup i talijanski primas).
- Imperij
U petak, upravo kad sam dobio njegovo pismo, vidio sam Svetog Oca na TV-u zbog potpisivanja zajedničke izjave s pravoslavnim patrijarhom Ćirilom. Radi se o povijesno-političkoj izjavi dostojnoj pamćenja kojom su Rimokatolička Crkva i Pravoslavna, zajedno, odbacile 'Obaminu agendu', kojoj se Papa do sada podvrgavao na katastrofalan način.
Ta deklaracija vraća Crkvu na put Benedikta XVI. i pravi je torpedo protiv 'diktature relativizma' Zapada i protiv diktature islamizma Istoka. Ona je krik slobode koji uzdiže naše kršćanske vrijednosti, od Atlantika do Urala, i vraća nas velikoj povijesti Europe narodâ i katedrala.
Suprotnost onomu što je Franjo radio ovih godina.
Izjava (konačno) odlučno brani progonjene kršćane i vjersku slobodu na svim dužinama, i to čini apelom za hrabro kršćansko svjedočenje u javnom životu. Ona napada nihilističku tehnokraciju Zapadne Europe koja je zanijekala svoje kršćanske korijene i isključila kršćane sve do preziranja. Konačno, naglašeno brani naravnu obitelj i život od začeća do naravna svršetka.
Ipak, odmah nakon svečanoga predstavljanja dokumenta pred televizijskim kamerama, papa Bergoglio je pokušao 'povući' svoj potpis time što je umanjio njegovo značenje. Sve je reducirao na 'photo opportunity'.
Kako se može objasniti to pokaničko odricanje? Očito mu 'imperij', koji je 'demisionirao' Benedikta XVI. i koji 'podržava' Franjin pontifikat, ne dopušta preokretanje geopolitičkog smještaja Crkve.
Stoga se Franjo (koji si je još 2013. dopustio hrabru neovisnost glede Sirije) odmah vratio u dodijeljene mu okvire. To mu nije bilo teško zbog lakoće kojom uobičajeno govori, opoziva i proturječi si, već prema sugovorniku. Njegovo se Učiteljstvo presijeva kao Sarumanova odjeća.
Vjerojatno se sada i u Moskovskom patrijarhatu pitaju koliko to ima Franjâ. Mi se to pitamo već tri godine. Svaki brod koji se tako vodi prevrne se, a u Crkvi zapravo vlada zbrka.
Možda zato Papa toliko naglašeno traži molitve za sebe.
- Molba
Nažalost, on ima mnogo laskavaca, dvorjanika, glancača cipela i fanova koji ga slave, ali malo od njih moli za njega i za Petrovu barku kojoj pod aplauzima i smijanjem svijeta prijeti potonuće.
Naprotiv, ja za njega molim.
- Pismo
Kad sam otvorio pismo, vidio sam da je u cijelosti njegovo. Razumijem smisao određenih detalja; pape komuniciraju preko Državnog tajništva (u prošlosti sam već dobivao papinska pisma te vrste).
Ovo Papino vlastoručno i izravno poslano pismo, koje nije prošlo ni kroz kakav vatikanski ured, ima precizno značenje: želi biti familijarni znak očinske geste naklonosti i zajedništva.
Iako znam kako rado papa Bergoglio napušta formalnosti, nisam računao s ovim. Poslao sam mu jedan primjerak svoje knjige koju je objavio nakladnik 'Rizzoli'. U njoj se nalazi posveta u kojoj izjavljujem Papi da knjiga sadrži ono što mi savjest nalaže da mu kažem.
Stoga sam bio vrlo iznenađen vidjevši njegovo pismo i čitajući njegove neformale riječi.
'Vatikan, 7. veljače 2016.
Gospodin A. Socci
Dragi brate,
primio sam Vašu knjigu i popratno pismo. Puno hvala na toj gesti. Neka Vam Gospodin plati. Počeo sam je čitati i siguran sam da će mi mnoge stvari koje navodite biti na dobro. Zapravo, i kritike nam pomažu da hodimo pravim Gospodinovim putem. Zaista Vam puno zahvaljujem na Vašim molitvama i molitvama Vaše obitelji. Obećavam da ću moliti za sve vas i prositi Gospodina da vas blagoslovi i Gospu da vas čuva.
Vaš brat i sluga u Gospodinu,
Franjo'
To su riječi koje me ne ostavljaju ravnodušnim. Postoje stvari toga pape koje me najdublje diraju (kako sam i napisao u knjizi).
Oduševljava me njegova evanđeoska sloboda u njegova jednostavnost, njegovo stajanje izvan klerikalnih shema. Dirljivo je kad govori o pogledu Isusovu ili kao proteklih dana o majčinskim očima Marijinim kod Gospe Guadalupske. I kad podsjeća na to da naš Spasitelj želi da nitko ne bude izgubljen i kako je spreman svakoga nositi na ramenima.
Ali, u konačnici, jedan se pontifikat sastoji u prvoj liniji od Učiteljstva i od vođenja Crkve, a pred gubitkom orijentacije i zbrkom koje su u ove tri godine zahvatile kršćanski puk, morao sam i htio sam reći istinu, pa i pod cijenu svoga profesionalnoga i moralnog samoubojstva.
- 'Parrhesia', a ne licemjerje
Ono što svijet zove 'prestižom', što sam izgradio desetljećima rada, bacio sam u koprive da postanem odbačenik katoličkog svijeta, koji je moj dom.
Jednim sam udarcem postao 'gubavac'. U ove dvije godine morao sam probaviti mnogo uvrjeda. Najčešće su bile: 'Opsjednut si' i 'ti si poludio'.
Drugi su za mene zahtijevali egzorcista ili čak izopćenje. Čak su mi podmetali da me preuzela neka sekta, kakav guru ili opskurna 'moć', ali u svakom slučaju izvan Crkve.
Bio sam prognan iz njihovih medija i moju su knjigu određene katoličke knjižare stavile na 'index', a bez problema prodaju Augiasa i Mancusa.
No, danas mi Franjine riječi daju pravdu za mjesece i mjesece klevetanja. One su prvenstveno, za svakoga od nas, primjer poniznosti i očinstva.
Legitimacija 'kritike Pape' koja je sadržana u pismu čini mi se da također poučava da trebamo biti hrabri, a ne uplašeni ili oportunistički kršćani. Treba govoriti s 'parrhesijom', a ne s licemjerjem.
U svojoj sam knjizi citirao riječi španjolskoga biskupa M. Cana (1509.-1560.), velikoga bogoslovca Tridentskoga koncila:
'Petru ne trebaju naše laži ili dodvoravanje. Oni koji slijepo i bez razlike brane sve odluke vladajućeg prvosvećenika oni su koji najviše potkopavaju auktoritet Svete Stolice: umjesto da osnažuju, oni razaraju njene osnove'.
Tako sam opravdavao svoju iskrenost, kao malu pomoć Rimskom biskupu. Lijepo je da sada Papa odgovara na moju knjigu sve potvrđujući: 'Zapravo, i kritike nam pomažu da idemo pravim Gospodinovim putem'.
Franjo, uostalom, točno zna da mu opasnost ne dolazi od otvorenosti djece Božje, nego od njegova dvora: jednom je išao tako daleko i izjavio da je 'dvor kuga papinstva'.
Istina je, uostalom, da u Rimskoj kuriji i u drugim kurijama pod njegovim pontifikatom vlada klima pravog terora, jedno nikad viđeno tiransko inkvizitorsko ozračje. Za to on snosi odgovornost.
Način na koji je on ovih godina vodio crkvene poslove u zadnju sinodu pokazuje, nažalost, da osim očinskoga Franje punoga razumijevanja, postoji i jedan drugi koji rabi moć na jedan tvrd način. Katkada također zato da Crkvu prisili na heterodoksna učenja.
On je taj koji je uporabio željeznu šaku protiv redovničkih obitelji velike vjere i pravovjerja, a zatim hvalio i promicao one koji idu za vjetrovima svjetovnih ideologija.
Nastavljam se živo nadati da će on stati na kraj toj klimi i pozvati sve da ostanu u Crkvi u slobodi i dostojanstvu djece Božje, kako to i Koncil poučava (bez straha od čistki, osveta i poniženja).
Prvenstveno se nadam da bude vjeran Petrovoj misiji, tj. da brani katoličku vjeru i da je ne rasprodaje niti izvrće: to mu nije dopušteno. To ne može činiti.
'Jer ni papa'- rekao je J. Ratzinger- 'ne može činiti što hoće. On nije aposlutni monarh kakvo su nekoć bili neki vladari. Baš naprotiv, on je jamac poslušnosti. Jamac je za to da nismo istomišljenici njegovi ili koga god drugoga, nego da ispovijedamo vjeru svih vremena koju on, 'bilo to zgodno ili nezgodno', brani protiv trenutačnih mnijenja.'"
Nema komentara:
Objavi komentar